«a ŭkraincy žyvuć pavodle zakonaŭ kazackaj volnicy». Hutarka z ukrainskim piśmieńnikam pra Ŭkrainu paśla Aranžavaj revalucyi i Biełaruś.

«NN»: Spadar Irvaniec, ciapier, kali paśla Majdanu i Pamarančavaj revalucyi prajšło davoli času, Vy zadavolenyja jaje vynikami? Nie adčuvajecie rasčaravańnia?

Alaksandar Irvaniec: Nie rasčaravany ŭ Majdanie. Rasčaravany ŭ tym, što adbyvałasia paśla Majdanu, ale hetyja rečy nie zusim źviazanyja pamiž saboj. My ž stajali tady nie za Juščanku jak takoha, my stajali za ideały. Inšaja reč, što niechta z palitykaŭ akazaŭsia niavartym, niechta nie apraŭdaŭ davieru… Pamarančavaja revalucyja važnaja tym, što ludzi pakazali, što niešta mohuć, što ad ich niešta zaležyć. I ciapier my va Ŭkrainie majem niachaj zarodkavuju, ale vyraznuju hramadzianskuju supolnaść. I ŭ nas užo niemahčymaja, skažam, rasiejskaja sytuacyja, kali, paprostu kažučy, ludzi jak by vybirajuć taho, kaho pryznačaje być vybranym ułada. Niemahčymaja ŭ nas i biełaruskaja sytuacyja, kali ludzi zaścierahajucca havaryć pra palityku.

Pamarančavaja revalucyja maje kalasalnaje značeńnie praz toje, što jana padniała narod. Ščyra kažučy, da hetaha ja nie adčuvaŭ praźmiernaha pijetetu da svajho narodu. Ja navat sumniavaŭsia, ci nabiarecca siarod 48 miljonaŭ ukraincaŭ miljon, jakija viedajuć naš himn «Šče ne vmerła Ukraina». U dni Majdanu ja ŭpeŭniŭsia, što takich ludziej našmat bolš. U tyja dni samaacenka ŭkraincaŭ padniałasia. I chacia potym šmat nadziej akazalisia zrujnavanymi, ale voś hetaje adčuvańnie «kali zachočam, my možam» — jano zachavałasia.

«NN»: Jak staviacca ŭkraincy ciapier da ciapierašnich palityčnych lideraŭ?

AI: Pa‑roznamu. My majem šyroki spektar medyjaŭ, jakija ahučvajuć roznyja dumki. I heta dazvalaje zrabić abjektyŭnyja vysnovy. Tak, mnohim stała zrazumieła, što naš prezydent Juščanka daloka nie idealny, chacia jon i patryjot. Ale jon ź ciažkaściu prymaje adkaznyja rašeńni, starajecca ich paźbiehnuć. Naša premjer‑ministarka — cikavy i mocny palityk z nadzvyčajna bahatymi perspektyvami, ale i jana nie anioł u biełych adzieńniach, chacia i časta nosić bieły koler.

«NN»: Kožnaja sukienka spadaryni Cimašenki, jakoha b koleru jana ni była, kožnaja para pantoflaŭ kaštuje za 1000 eŭra, pry tym, što jaje zarpłata składaje tuju samuju tysiaču ŭ miesiac i pry tym, što va Ŭkrainie miljony ludziej nia mohuć dazvolić sabie kupić dzieciam knižki, bo hrošaj chapaje tolki na ježu. Heta narmalna dla hramadzianskaj supolnaści?

AI: Jasna, što heta niapravilna i niespraviadliva. Ale kali dla paraŭnańnia my voźmiem bolš sacyjalna spraviadlivuju Biełaruś…

NB: Prabačcie, jana daloka nie sacyjalna spraviadlivaja…

AI: Ale adnosna, u paraŭnańni z Ukrainaj… Dyk voś, chacia Biełaruś vyhladaje bolš sacyjalna spraviadlivaj, u cełym u vas hramadztva daloka nie bahataje, a palityki pry hetym taksama apranutyja šykoŭna. Mianie strašenna dratuje toje, što va Ŭkrainie sapraŭdy vysoki ŭzrovień karupcyi, ale karupcyja prajaŭlajecca ŭ inšym. A ŭva što tam apranajecca premjer‑ministarka, mianie nia vielmi chvaluje, bo jana heta, napeŭna, robić nie za košt dziaržavy, u jaje chapaje dla hetaha svaich asabistych srodkaŭ.

Što supolnaha pamiž Cimašenkaj i Łukašenkam?

«NN»: Juščanka, Cimašenka, Łukašenka — supolnaje ŭ ich toje, što proźviščy zakančvajucca na «‑enka». Jak Vy dumajecie, u ich jość jašče supolnyja rysy?

AI: Za miažoj ja ŭstrymajusia ad taho, kab davać niejkija acenki što vašym, što našym palitykam. Vašym — tamu što mnie, jak hościu, heta było b nieetyčna. Svaim — z toj ža pryčyny. Doma ja ich šaršču tak, što pierje lacić. Ale za miažoj, pierad inšaziemcami ja Ŭkrainu baraniu ŭsialaka.

«NN»: Da słova, niadaŭna ja hladzieła ŭkrainski dakumentalny film «Vajna i mir» — pra žyćcio pad akupacyjaj u Kijevie, Miensku, Smalensku. U im, siarod inšych, vystupali vašyja byłyja prezydenty Kraŭčuk i Kučma, raskazvali pra svajo dziacinstva, praviedzienaje ŭ akupavanych ukrainskich vioskach. Vyhladali całkam čałaviečna.

AI: Pra Kraŭčuka ja raskažu Vam takuju historyju. Jon — moj ziamlak, z Rovienščyny, ź vioski Vialiki Žycień. Roŭna było stalicaju akupavanaj Ukrainy, tam siadzieŭ haŭlajter Koch, tam vychodziła hazeta «Vałyń». I voś u 1943 hodzie ŭ hazecie «Vałyń» źjaviłasia takaja maleńkaja natatka: «Na Rastvo 1943 hodu dzieci siała Vialiki Žycień nakaladavali na patreby ŭkrainskaha Čyrvonaha kryža 80 rajchsmarak. Bolšuju častku hetaj sumy — 60 rajchsmarak — nakaladavaŭ Lońka Kraŭčuk. Heta — vynik dobraha nacyjanalnaha vychavańnia». Zaŭvažu, što ŭkrainski Čyrvony kryž byŭ tady adździełam UPA — Ukrainskaj paŭstanckaj armii. Naturalna, usiu savieckuju karjeru hetaja natatačka Leanidu Kraŭčuku mulała…

Košty na nieruchomaść i kredyty

«NN»: U Kijevie vializnyja ceny na žyllo, jašče bolšyja, čym u Miensku. Čym heta tłumačycca?

AI: Sapraŭdy tak. Ja nia vielmi cikaŭlusia hetym pytańniem, bo viedaju, što ŭ mianie nia chopić hrošaj, kab choć niešta nabyć.

«NN»: Ale ž možna ŭziać kredyt. Pryčym, nakolki ja viedaju, u vas kredyty vydajucca i pad «čornyja» zarpłaty, tak by mović, pad «česnaje słova».

AI: Ja kredytaŭ bajusia, my z žonkaj ich usialak unikajem. Žyć u doŭh ja nie chaču. Bajusia, što hetaja burbałka łopnie, hetyja vializnyja kredyty, jakija vydajucca prosta pry pradjaŭleńni pašpartu, mohuć pryvieści da ekanamičnaha kalapsu, usio heta moža repnucca ŭ adzin momant.

Mahčyma, hetaja lohkaść u atrymańni kredytaŭ ad taho, što ŭkraincy — dosyć anarchičny i avanturystyčny narod, nastupstvy kazackaj volnicy ŭ nas dobra adčuvajucca. Tamu jon słaba paddajecca cisku ŭłady.

«NN»: A hety cisk isnuje? Bo vašaja ŭłada — jana taksama ž ukrainskaja.

AI: Ułada namahajecca na niešta cisnuć. Ale dzie dva ŭkraincy — tam try hietmany. U vas inakš. Biełarusy — takija słavianskija niemcy. U vas kredyty treba padmacoŭvać dakumentami. U vas, mahčyma, biadniej, ale ŭ vas usio padmieciena, čyścieńka, niama śmiećcia ŭzdoŭž daroh…

«NN»: Och, panie Alaksandar, hetaha dabra i ŭ nas da chalery.

AI: U nas jašče bolš, što mianie strašna dratuje! Heta prykra.

Skardziacca tolki słabyja

«NN»: Jaki ciapier upłyŭ ukrainskich intelektuałaŭ na žyćcio hramadztva?

AI: Intelekt hramadztva vielmi ŭpaŭ u apošnija hady. Isnuje niekalki aŭtarytetaŭ, ludziej, da dumki jakich prysłuchoŭvajucca tyja, chto ich viedaje. Dumaju, u kožnym rajonnym miastečku znojdziecca niekalki prasunutych nastaŭnic, jakija čytali abo viedajuć, skažam, Andruchoviča abo Zabužku. To bok, niejki minimalny ŭpłyŭ isnuje.

Z druhoha boku, kali piśmieńniki pačynajuć skardzicca, jak im ciažka, heta śviedčyć, najpierš, pra ich niazdatnaść efektyŭna pracavać va ŭmovach rynku. Jany pryzvyčailisia da dziaržaŭnaha planavańnia, da žyćcia va ŭmovach idealohii. Ale kali na rynak pryjšli nia tolki Dancova i Marynina, ale i najlepšyja, najcikaviejšyja piśmieńniki śvietu, to ŭ hetych umovach, kaniečnie, treba pracavać mnoha, ciahnucca da hetaha ŭzroŭniu, šukać novaje, stvarać kankurencyju rasiejskaj i suśvietnaj litaratury.

U nas nadzvyčaj cikavaja płyń maładych piśmieńnikaŭ: naprykład, u Lubka Dereša knihi vychodziać vialikimi nakładami i va Ŭkrainie, i ŭ Polščy, i ŭ Niamieččynie, jon napisaŭ užo piać ramanaŭ, a chłopcu 24 hady.

Vialiki ŭpłyŭ na ŭkrainskuju moładź majuć taksama rok‑hurty, jakich u nas šmat. Symbijozu ź imi, darečy, šukajuć mnohija paety.

«NN»: Ci možacie Vy pražyć ź pisańnia?

AI: Tak, mahu, ale heta budzie nia tolki mastackaja litaratura. Heta budzie jašče žurnalistyka, pierakłady, krytyčnyja artykuły. Čałaviek, jaki ŭmieje pisać, va Ŭkrainie nie prapadzie.

«NN»: Jakija nakłady ŭkrainskich knižak?

AI: Ad 3—4 tysiač i vyšej. Ale vysokija nakłady patrabujuć dobraha pijaru. Tak, skažam, u maładoj aŭtarki Safii Andruchovič raman «Siomha» razyšoŭsia nakładam 3500 ekzemplaraŭ za miesiac.

«NN»: A Vaš raman «Rivno/Rovno» jaki vydaviecki los maje?

AI: Na siońnia jość dva vydańni va Ŭkrainie, dva vydańni ŭ Polščy, voś vydańnie pa‑biełarusku, rychtujucca vydańni ŭ Niamieččynie, Serbii, Słavienii. U Polščy knižka ŭvajšła ŭ šort‑list prestyžnaj uznaharody «Anhielus» — za najlepšy ŭschodnieeŭrapiejski raman.

«NN»: Ci mahli b Vy paraŭnać ukrainskuju i biełaruskuju litaraturu?

AI: Ukraincy — narod liryčny, piavučy, tamu ŭ nas mnoha paetaŭ, piśmieńnikaŭ — ale mnoha i hrafamanaŭ. A biełaruskija piśmieńniki ŭražvajuć mianie svajoj maralnaj tryvałaściu. U vas zaniatak litaraturaj — sapraŭdnaj litaraturaj — patrabuje nia tolki talentu, ale i mužnaści.

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?